AUTIZAM-AUTISM

Informacije o dramatičnom porastu rođene djece sa autizmom navode na zaključke da bi nauka morala da se ozbiljno pozabavi ovom itekako delikatnom temom.

15.03.2010.

Cjepivo MMR nije krivo za autizam

UGLEDNI medicinski časopis Lancet danas je i službeno odbacio rezultate kontroverznog istraživanja provedenog još 1998. godine, prema kojima je cjepivo protiv zaušnjaka, ospica i rubeola glavni krivac za slučajeve autizma kod djece. Sporna je studija direktno povezivala slučajeve autizma kod djece s trovalentnim cjepivom poznatim pod šifrom MMR, no zaključci te studije naknadno su osporeni. Voditelj toga istraživanja, britanski liječnik dr. Andrew Wakefield, optužen je da je u provođenju istraživanja postupao neetično, a rezultat njegova istraživanja vrlo je brzo u svijetu proširio neutemeljeni strah od cjepiva MMR. Središnje medicinsko vijeće Velike Britanije (General Medical Council) prošloga je četvrtka dr. Wakefieldu oduzelo liječničku licencu, zaključivši da je u istraživanju postupao nečasno i s namjerom da javnost navede na pogrešno mišljenje.

08.11.2009.

Niko nas nemoze bolje razumjeti od nas sami!

Dovoljno je na internetu u jedan od tražilaca upisati AUTIZAM i dobiti ćemo na stotine informacija na tu temu.Uglavnom su to informacije sa medicinsko stručne strane koje opisuju klasifikacije,karakteristike,socijalni razvoj,komunikaciju itd.Na žalost današnja nauka još uvijek nema definiciju o nastanku i uzrocima autizma.Vjerovatno jedan od razloga leži i u tome što je autizam do sada bio relativno rijetka bolest i nije zauzimao značajno mjesto u javnosti.Informacije o dramatičnom porastu rođene djece sa autizmom (naročito u Americi) navode na zaključke da bi nauka morala da se ozbiljno pozabavi ovom itekako delikatnom temom. Majka sam šestogodišnjaka koji ima dijagnozu autizma.Dok se to nije dogodilo o toj bolesti sam znala veoma, veoma malo.Sad znam dosta,ali ne i dovoljno.Internet i drugi izvori informacija su mi mnogo koristili i pomogli u mojoj svakodnevnoj brizi o mom sinu. Ono što mi nedostaje je razmjena iskustava sa roditeljima koji imaju istu problematiku . Smatram da je izmjena mišljenja i savjeta među roditeljima takve djece nužna, kao i savjeti osoba koje znaju o čemu govore.Namjera mi je da putem ove stranice sklopim kontakte između svih onih koji su na bilo koji način vezani za ovu temu.Vjerujte da razmjena iskustava,savjeta kao i puštanje na slobodu onog što nam leži na srcu,pomaže. Također su dobrodošli i svi koje ta tema zanima da pobliže nešto o njoj saznaju..Pozivam vas da u komentare pišete svoja iskustva,priče i nova saznanja. Postavljajte pitanja.Takođe možete pisati i na e-poštu autizam@hotmail.com uz diskretciju po vašoj želji.Ako moje iskustvo može da pomogne,rado ću ga podijeliti sa vama.

08.11.2009.

Autizam i drugi pervazivni razvojni poremećaji

Podsjetit ću vas na jedno vrhunsko filmsko ostvarenje iz 1988. godine nagrađeno s nekoliko Oskara. U filmu “Kišni čovjek” Dustin Hoffman majstorski utjelovljuje lik Raymonda, autista koji ne zna sam zakopčati košulju, ali zato zna pola telefonskog imenika napamet. Raymond živi u svome svijetu, nesposoban za samostalan život, ali je nevjerojatnih sposobnosti zapamćivanja i računanja. Teško prepoznaje svoje i tuđe osjećaje, katkad je strašljiv kao malo dijete, bez sposobnosti za procjenu opasnosti, teško komunicira s ljudima, izbjegava kontakte, siguran je samo dok je isključen iz stvarnosti.Raymond život provodi u instituciji, no njegov brat spletom životnih okolnosti preuzima brigu o njemu. Obojica su zbunjeni, Raymondov svijet se mijenja, postaje konfuzan, a njegov brat ne može doprijeti do njega. U ovom filmu ljubav pobjeđuje strah, pohlepu i druge teškoće otvarajući čarobni, zamišljeni put između dvije duše, dva bliska, a opet tako daleka čovjeka. Raymondov brat, zahvaljujući njemu, postaje bolji čovjek, a Raymond prihvaća djelić nečega od čega se sve vrijeme skrivao i ipak iskazuje osjećaje na svoj način, nastavljajući komunicirati kao i prije, ali i u njegov život pomalo ulaze nove “boje”. Ova interpretacija je prilično optimistična iako film prenosi i onu drugu stranu težine života unutar autističnog svijeta. Pervazivni razvojni poremećaj, autistični spektar Pervazivni razvojni poremećaji su poremećaji rane dječje dobi i zahvaćaju više područja psihomotoričkog razvoja. Obilježeni su kvalitativnim nenormalnostima u socijalnim interakcijama, načinima komunikacije te ograničenim, ponavljajućim repertoarom zanimanja i aktivnosti koji variraju prema stupnju izraženosti. Dakle, tri glavna područja ljudskog razvoja promijenjena zbog tih poremećaja su govor, komunikacija i socijalne interakcije. Autizam je jedan od pet pervazivnih razvojnih poremećaja u ranoj dječjoj dobi. Ostali su: Rettov sindrom, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov sindrom i pervazivni razvojni poremećaj, neodređen. Neki stručnjaci često sve te poremećaje svrstavaju u autistični spektar poremećaja zbog zajedničkih simptoma koji su specifični za dječji autizam. Elementi autizma ili pervazivnoga razvojnog poremećaja ne znače i dijagnozu autizma, ako nisu zadovoljeni kriteriji koje propisuje struka, a tiču se kvalitete, trajanja i broja simptoma. Pristup otkrivanju i dijagnosticiranju tih poremećaja je timski, a najčešće surađuju neuropedijatar, pedopsihijatar, klinički psiholog, defektolog, logoped, genetičar, a po potrebi i drugi specijalisti. Autizam Prva zapažanja za koja danas pretpostavljamo da je riječ o autizmu zabilježena su još u 18. stoljeću, no naziv dječji autizam u psihijatrijsku literaturu uvodi ugledni profesor psihijatrije Leo Kanner 1943. godine. Promatrao je jedanaestero neobične djece bilježeći njihove zajedničke osobitosti. Opisana djeca bila su umiljata, no od najranije dobi otuđena i bez govornoga kontakta s roditeljima i okolinom. Neka su bila nijema, a neka su pokazivala sindrom nerazvijenoga govora, neobičan način izražavanja (izvrtanje zamjenica ja – ti), ili ponavljanje (eholalija) njima upućenih riječi ili pitanja (na pitanje što radiš, dijete odgovara “što radiš”). Bila su preokupirana ponavljajućim motoričkim aktivnostima (kretnje rukama koje podsjećaju na mahanje krilima ili uvrtanje), a kada ih se u toj aktivnosti prekidalo, postajala bi uznemirena, katkad i agresivna prema sebi ili drugima. Opisana je i opsesivna potreba da sve oko njih ostane jednako. Bila su ustrajna u stereotipnom ponašanju uz dojam odsutnosti i gubitka kontakta s okolinom. Od prvih opisa autističnog ponašanja pa do danas mnogi su stručnjaci zainteresirani za autizam, a od osamdesetih godina prošlog stoljeća uvršten je u stručne klasifikacije bolesti. Epidemiologija “Pravi” autizam razmjerno je rijedak. Svjetska literatura upućuje na 3 – 4 autistična djeteta na 10 000. Većina stručnjaka slaže se da od ovih 3 – 4 slučaja barem jedan i nije autist već ima simptome autističnog spektra, ali nije drugdje klasificiran. Suptilna dijagnostika neizmjerno je važna kao preduvjet za što točniju epidemiologiju koja nam pomaže u razumijevanju i daljnjem proučavanju bolesti. Autizam je četiri puta učestaliji u dječaka. Prije se smatralo da je češći u višim socioekonomskim slojevima, no u posljednjih 25 godina nije pronađen znanstveni dokaz koji to potkrepljuje. Rasprostranjen je podjednako u svim etničkim i rasnim grupama. Etiologija Većina stručnjaka slaže se da je autizam sindrom različite etiologije, ali slične kliničke slike. Današnje spoznaje upućuju na biološku osnovu tog poremećaja. Psihološke teorije nastanka autizma danas više ne zauzimaju bitno mjesto u složenom mozaiku uzročnika i nastanka poremećaja. Dakle, još uvijek ne znamo pravi uzrok nastanka autizma. Ovo je vrlo aktivno područje istraživanja. Teorije i čimbenici koje struka razmatra i koji vjerojatno vode k rješenju “misterija” i definiranju jasnog uzroka su: a) biološki čimbenici (neurološki): abnormalni moždani valovi od najranije dječje dobi, nerazvijenost pojedinih dijelova mozga u većine djece, oko 75% djece s autizmom ima neki od stupnjeva mentalne retardacije, sindrom se može pojaviti nakon preboljenog meningitisa (upala moždanih ovojnica) i encefalitisa (upala mozga) ili zbog oštećenja središnjega živčanog sustava, oko 15% autistične djece u pubertetu dobije epilepsiju, b) genski čimbenici: nedavna istraživanja DNA materijala prilično sigurno pokazuju dvije regije na 2. i 7. kromosomu koje se dovode u vezu s autizmom, neke studije upućuju da je učestalost autizma među braćom 215 puta veća nego u općoj populaciji, simptomi autističnog spektra poremećaja pojavljuju se u nekim poznatim genskim i kromosomskim bolestima. c) imunološki čimbenici: toksično-alergijske reakcije, d) perinatalni čimbenici, e) biokemijski čimbenici, f) psihološki čimbenici: sagledavajući znanstvene dokaze nastale tijekom zadnjih dvadesetak godina, danas autizam imponira kao “psihoorganski” sindrom što upućuje da su psihološki simptomi organskog podrijetla, a psihijatrijska simptomatika pridružena osnovnom stanju, no još uvijek su u stručnjaka zastupljene i teorije o autizmu kao stanju apatije i bespomoćnosti, o roditeljima koji nisu prihvatili dijete i djetetu koje percipira njihove negativne emocije, o djetetu koje nikada ne ulazi u svijet već gradi svoju “praznu tvrđavu” štiteći se tako od boli i razočaranja zbog iskustava naučenih u djetinjstvu, traumatičnih iskustava, hladnih, pedantnih, introvertiranih, udaljenih roditelja. Klinička slika autizma Autizam se pojavljuje u ranom djetinjstvu i traje cijeli život. Klinička slika može biti različita i mijenjati se svojom kvalitetom i intenzitetom simptoma kroz dinamiku razvoja. Prvi simptomi najčešće se pojavljuju ili budu primijećeni u prve tri godine djetetova života. Roditelji najčešće dolaze stručnjacima zbog poremećaja u razvoju govora. Rijetko i teško se poremećaj dijagnosticira u prvoj godini života. Navodi se da je autistično dojenče (prva godina) previše mirno ili previše plačljivo, nedostaje mu komunikacija s okolinom, prvi smiješak, privrženost majci, reakcija straha od nepoznatih, pokazuje neprimjerenu reakciju na glasove, dodir ili druge osjetilne poremećaje. U takve djece česti su poremećaji hranjenja i eliminacije. Autistični poremećaj može se pojaviti nakon normalnog razdoblja razvoja bez jasnog pokretača, iznenada ili katkad nakon odvajanje od majke, hospitalizacije, cijepljenja ili nekog drugog stresa. Područja psihomotoričkog razvoja putem kojega se poremećaj najčešće očituje Govor Zakašnjeli razvoj govora, manjkav govor ili njegov izostanak mogu biti jedan od prvih znakova autističnog poremećaja. Dijete se može izražavati jednom riječju, jednostavnim rečenicama, neologizmima (stvara nove riječi). Nije rijetko da autistično dijete govori nekim svojim, izmišljenim jezikom koji nitko ne razumije. Takvim jezikom govori samo sa sobom, ali se obraća i drugima, najčešće ne obazirući se na to što ga nitko ne razumije. Često ponavlja riječi (eholalija), kada ga pitamo: “kako si” dijete odgovara “kako si”. Obrnuto izgovaraju pojedine riječi, koriste se besmislenim rimama. Neka se autistična djeca nikome ne obraćaju spontano dok ih se nešto ne pita ili im se ne uputi neki drugi veći poticaj. Radije komuniciraju gestikulacijom nego verbalno. Autistično dijete često se ponaša kao da je gluho, ne obazire se na pozive, ponuđene igračke, ne reagira. Karakteristična je zamjena ja – ti zamjenica i oslovljavanje sebe vlastitim imenom ili zamjenicom. Tada dijete, zapravo ponavlja ono što je čulo od drugih. (“Maja je gladna, dat ću ti kekse.“, misleći pritom “Ja sam gladna, daj mi kekse.“) Socijalna (društvena) interakcija Autisti se osamljuju, preferiraju igre samih sa sobom i pritom se često doimaju posve odsutno, kao da su isključeniiz stvarnosti. Na verbalne i neverbalne pokušaje približavanja drugih ljudi najčešće ne daju emocionalni odgovor. Često imaju probleme zbog kratke pozornosti i koncentracije. U dijelu cjelokupnoga osjetilnoga i emocionalnog života autisti, barem koliko mi možemo izvana procijeniti, imaju bitne nedostatke. Nerijetko izbjegavaju kontakt očima, ali pogrešno je mišljenje da autisti nisu sposobni za taj kontakt. Istraživanja upućuju da ljude najčešće gledaju u bradu, usta i tijelo. Nedostaje im empatija za druge ljude (ne razumiju i neosjetljivi su na osjećaje, želje i promjene raspoloženja drugih ljudi). Poslije tijekom razvoja pokazuju poteškoće pri sklapanju prijateljstava. Osjetni poremećaji Autistična djeca često imaju povećanu ili smanjenu osjetilnu aktivnost. Novija istraživanja potvrđuju osnovni nedostatak autistične djece središnji poremećaj primanja podražaja. Taj je fenomen nazvan duševnom sljepoćom, a odnosi se na različite podražaje (slušne, taktilne, vidne, okusne i podražaje na bol). Time se tumači i nemogućnost razvoja vlastitog govora. Ne razumiju tuđi govor, čuju ga kao što ljudi bez ovog poremećaja čuju strani, nepoznati jezik. Neki ne podnose dodir, pa protestiraju i pri promjeni odjeće ili laganom dodiru drugih ljudi. Autistična djeca često pokazuju preosjetljivost na zvukove (pokrivaju uši rukama, a katkad i oči kada čuju neki jači zvuk ili neki specifičan koji im smeta). Svijet oko autističnog djeteta je kaotičan, gotovo posve nerazumljiv, ne znaju što drugi ljudi misle ili osjećaju, ne mogu predvidjeti reakcije, ne razumiju govor drugih ljudi. Djeca s autizmom promatraju, čuju, dodiruju…, ali teško mogu te dojmove sklopiti u smislenu cjelinu, pretvoriti u jedinstveni osjećaj na koji mogu pravilno odgovoriti. To je prilično konfuzno, te se povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost. Igra Autistična djeca pokazuju smanjeno zanimanje za maštovite i kreativne igre. Najčešće se igraju sami, a i kada se priključe drugima, doimaju se autonomno. No, iako se igraju čudno, drugima neprilagođeno i neobično, ipak se igraju. Rijetko kada oponašaju druge u igrama. Preferiraju ponavljanje u igrama, repetitivne i često besmislene radnje. Često ih vidimo kako poskakuju, plješću rukama, ponavljajući to nemalo puta, uvijek na jednak način. Promatrajući autistično dijete među zdravom djecom u igri, može se pomisliti i kako ih ono ne razumije, osjeća da je drugačije i neprihvaćeno, te ih zbog toga odbacuje i ponovno se povlači u svoj svijet. Neki autisti slabo procjenjujuopasne situacije i druge opasnosti te su skloni ozljeđivanju. Ponašanje Stereotipni pokreti (lepršanje rukama, kuckanje, lupkanje, poskakivanje) česti su u autistične djece. Autizam je obilježen ograničenim, ponavljajućim i stereotipnim modelima ponašanja, zanimanja i aktivnosti. Djeca mogu ustrajati na izvođenju određenih rutina u ritualima koji su posve nefunkcionalni i besmisleni. Može postojati stereotipna preokupacija (za datume, rute, vozni red; uobičajena je stereotipna zainteresiranost za nefunkcionalna obilježja nekog predmeta (miris ili opip predmeta); može postojati i otpor prema promjenama rutine i detalja iz djetetove okoline (premještanje ukrasa ili pokućstva u obiteljskom domu). Kada su prekinuti u nekoj od stereotipnih i ritualnih aktivnosti, često iskazuju buran protest uz vikanje i agresivnost prema sebi i drugima. Autoagresivnost veliki je problem autistične djece, što se povezuje s poremećajem u primanju taktilnih osjeta i bolova. Autistična djeca često imaju i smetnje spavanja, teško usnivaju, noću se učestalo bude, a ujutro rano ustaju. Inteligencija Smatra se da o intelektualnom funkcioniranju ovisi prognoza bolesti i rehabilitacija autističnog djeteta. Podaci iz literature su različiti, ali oko dvije trećine djece s autističnim poremećajem mentalno je retardirano. Razdioba mentalne retardacije je od lake, umjerene, teže do teške. Uz autistični poremećaj česte su i posebne sposobnosti (matematičke, glazbene, likovne, sposobnost zapamćivanja...) koje nisu povezane s mentalnom retardacijom. Najslabije rezultate na testovima inteligencije ta djeca pokazuju u verbalnom dijelu inteligencije koji im je gotovo u pravilu znatno niži od neverbalnog, što nije slučaj u mentalno retardirane djece. Nespecifični problemi Nespecifični problemi koje pokazuju djeca s autizmom su i strahovi/fobije, smetnje spavanja i hranjenja, ispadi bijesa i agresivnost. Mnogim pojedincima s autizmom nedostaje spontanosti, kreativnosti i inicijative u organizaciji slobodnog vremena i imaju poteškoća u primjeni konceptualizacije donošenja odluka u radu i onda kada zadaci odgovaraju njihovu kapacitetu. Klinička slika mijenja se s rastom djeteta, ali se deficiti pojavljuju i u odrasloj dobi sa sličnim problemima u socijalizaciji, zainteresiranosti i komunikaciji. Iako se sindrom može dijagnosticirati u bilo kojoj dobi, za potvrdu dijagnoze, razvojne nenormalnosti moraju se pojaviti u prve tri godine života. Kim Peek, autist koji je autoru scenarija bio inspiracija za lik Raymonda iz spomenutog filma “Kišni čovjek” u svojim javnim nastupima često ponavlja rečenice: “Prepoznavanje i poštovanje razlika u drugima, tretiranje svih na način na koji želiš da se oni odnose prema tebi, pomoći će u stvaranju našeg svijeta kao boljeg mjesta za sve. Neka vam bude stalo… Budite ono najbolje u vama. Ne morate biti hendikepirani da biste bili drugačiji. Svi jesmo drugačiji!” AUTOR: dr. med. Aleksandra Klobučar

05.11.2009.

Zanimljivo istraživanje

Istraživači su otkrili da 26 djece normalnog razvoja i 30 djece s autizmom imaju razlike u imunim sustavima. Molekulski proteini cytokini kod djece s autizmom bili su smanjeni kada su bili izloženi tetanusu, lippopolysaccharide iz E.coli i koktelu MMR cjepiva. Drugim riječima djeca s autizmom nisu imala adekvatan imunološki odgovor na sadržaje cjepiva?! Naravno to će se dalje istraživati i istraživati.................................... http://www.autismtoday.com/articles/Major-Finding.asp http://www.ucdmc.ucdavis.edu/mindinstitute/research/researchprojects.html

05.11.2009.

Fluor, dobar za zube,ali ne i za mozak

Flour je toksican za Malom djetetu je teško objasniti da pastu ne guta, osobito ako već ima elemente autizma. Također čak i ako dijete ispljune pastu iz usta uvijek postoji mogućnost da je dio ostao u organizmu. Ako djetetov organizam ne izbacuje toksične tvari dovoljno kvalitetno, prvenstveno se misli na teške metale, tada će se teški metali i ostali toksini deponirati u tijelu i uzrokovati štetu. Na skladištenje teških metala u organizmu najosjetljiviji je mozak zbog velikog protoka krvi koja prenosi teške metale. Nažalost svi su teški metali neurotoksični i oštečuju živce u mozgu. U standardnim trgovinama ili velikim trgovačkim lancima ne nude se paste bez fluora ali je zato rješenje u korištenju pasti za zube bez fluora i ne korištenju tabletica "za zaštitu zuba" s fluorom.

05.11.2009.

Loše vijesti

-Defeat Autism Now- objavio je rezultate najnovijih istraživanja koja govore da se učestalost autizma spustila na 1:91 tj. jedno od 91 djece ima autizam. Prije desetak godina bila je oko 1:1000, zatim 1:250, pa 1:150 a sada već 1:91. Naravno neki stručnjaci rezultat tumače činjenicom da smo sada svjesniji autizma i da je definicija šira. Ista teorija mogla ste čuti i prije 15 ili 10 godina. Kada će se odnos smanjiti u budućnosti hoće li stručnjaci koristiti isto objašnjenje?....

03.11.2009.

Kako potaknuti govor kod djece.(Vazi za svu djecu)

Dragi mame i tate! Sigurni smo da uživate u svakom trenutku s vašim djetetom, svaki njegov pokret, pogled ili riječ vama je novi razlog za veselje... Kako i ne bi kad su djeca vaše najveće bogatstvo. Mali znatiželjci pomno promatraju svaki vaš pokret i upijaju „poput spužvica“ svaku izgovorenu riječ, a najviše pamte kroz igru. Donosimo vam sedam načina kako kroz zabavu poticati mališana na učenje, te dvije igre za poticanje govora i pamćenja. Oči, nos, uši, usta... Uvijek iznova govorite djetetu kako se zovu pojedini dijelovi njegova tijela. Pitajte ga:“Gdje je nos? Gdje su uši?“ Obratite pozornost na to da imenujete svaki dio tijela, pa i spolne organe. Mnoga djeca upravo za te dijelove tijela ne znaju odgovarajuću riječ. Sigurno ste čuli rečenicu:“SAD ću te oprati tamo dolje!“ Da i ne Pokažite djetetu fotografiju na kojoj je, naprimjer, lopta. Pitajte ga:“Je li to auto?“ Dijete će vam, isprva odmahivanjem glavom a poslije i riječima odgovoriti:“Ne“. Naizmjenično potvrdno kimanje i riječ „da“, odnosno kimanje i riječ „ne“ vesele djecu, a razumijavenja govora postaje sve bolje. Donesi, molim te... Dajte djetetu jednostavne zadatke:“Donesi, molim te, loptu!“, „Odnesi posudu u kuhinju!“ Dijete će ponosno obaviti zadaće. Glasno, tiho Igrajte se jačinom svojeg glasa – jednom malo glasnije, zatim malo tiše. To će se djetetu svidjeti i uskoro će vas početi oponašati. Veza na daljinu S djetetom možete razgovarati i na većoj udaljenosti: obraćajte mu se iz kupaonice dok se ono igra u dnevnom boravku. Vaš će glas zvučati nešto drugačije, a dijete će ga s posebnom pozornošću slušati. Govoriti i promatrati se Uzmite kartonski tuljac ili posudu i vičite ili šapčite u njih. U početku izgovarajte djetetovo ime. Zatim otvor tuljca stavite pred njegova usta. Uskoro će vas dijete pokušati oponašati. Mijenjanje glasa uistinu je zabavno.

16.10.2009.

Studija o učestalosti autizma

Nova istraživanja američke vlade pokazuju kako od autizma i srodnih poremećaja pati svako stoto dijete, piše jedan tamošnji stručni časopis. Prema starim procjenama, autizam i ostali poremećaji tog spektra su prisutni kod svakog 150. djeteta. Stručnjaci novu procjenu obrazlažu povećanom sviješću o autizmu, širim definicijama poremećaja te njegovim sve ranijim otkrivanjem. Dijagnosticiranje autizma je iznimno zahtjevno jer se temelji na promatranju ponašanja djeteta, a ne na nekom konzistentnom biološkom markeru. (Fena)


Noviji postovi | Stariji postovi

AUTIZAM-AUTISM
<< 07/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Koliko mozemo iskoristiti potencijale?

VIDEO O AUTIZMU
OBN_Dejana talk show,19.02.2012._AUTIZAM


Ines Kavalec govori o inicijativi za osnivanje Kantonalne JU Dnevni Centar za djecu / osobe sa psihofizickim onesposobljenjem


Dobro dosli u Holandiju!


Prijatelji



Tanja Govedarica o autizmu



Prica iz Hrvaske



Majka šestogodišnjeg djeteta sa autističnim poremećajem priča o svom iskustvu.



Udruženje Roditelja Djece Osoba Sa Autizmom (URDOSA)o problemu AUTIZMA u BiH (TV Tuzla)



Veza Autizma i razmaka izmedju trudnoce



Autizam i dob majke



2. April Svjetski dan Autizma




BROJAČ POSJETA
48855
widget

Photobucket